Poremećaj iz spektra autizma (ASD) povezan je sa razlikama u socijalnoj komunikaciji i interakciji, kao i sa ograničenim ili ponavljajućim obrascima ponašanja, aktivnosti i interesovanja.
Određene razvojne razlike mogu postati primjetne još u ranom djetinjstvu, a roditelji ih ponekad prvo uoče tokom sasvim uobičajenih situacija – igre, obroka, oblačenja ili pripreme za spavanje.
Ipak, važno je naglasiti da nijedno pojedinačno ponašanje ne znači da dijete ima autizam. Mnoga od navedenih ponašanja mogu se pojaviti i kod djece koja nisu u spektru.
Stručnjaci zbog toga procjenjuju cjelokupan razvoj djeteta, a ne samo jedan simptom.
Teško podnosi promjene svakodnevne rutine
Mala djeca često vole predvidljiv raspored, ali kod neke djece potreba za rutinom može biti posebno izražena.
Prekid igre, odlazak na spavanje, promjena puta kojim porodica svakodnevno ide ili drugačiji redoslijed uobičajenih aktivnosti mogu izazvati snažnu uznemirenost.
Kod djece iz spektra autizma teškoće sa promjenama i potreba za predvidljivošću mogu biti izraženije, ali se uvijek posmatraju zajedno sa drugim karakteristikama razvoja.
Insistira na određenim predmetima ili ritualima
Omiljena igračka, ćebe ili drugi predmet mogu biti važni velikom broju djece.
Pažnju može privući situacija u kojoj dijete izrazito insistira da određeni predmet uvijek bude na istom mjestu ili da se svakodnevne aktivnosti obavljaju potpuno istim redoslijedom.
Na primjer, promjena jednog dijela večernje rutine može dovesti do intenzivne reakcije.
Ni ovakvo ponašanje samo po sebi nije dovoljno za zaključak da dijete ima autizam.
Smeta mu određeni zvuk, svjetlost ili dodir
Kod dijela djece iz spektra postoje razlike u obradi senzornih nadražaja.
Određeni zvuk koji drugi gotovo ne primjećuju može im veoma smetati. Slično se može dogoditi sa jakim svjetlom, mirisima, teksturom odjeće ili posteljine.
Dijete, na primjer, može teško podnositi etiketu na pidžami ili insistirati na određenoj vrsti posteljine.
Senzorna osjetljivost, međutim, nije karakteristična isključivo za autizam i može imati različite uzroke.
Drugačije koristi pogled i gestove u komunikaciji
Kada se procjenjuje razvoj djeteta, pažnja se ne usmjerava samo na to koliko riječi ono izgovara.
Važno je i kako komunicira bez riječi.
Stručnjaci mogu posmatrati da li dijete pokazuje prstom nešto što ga zanima, koristi gestove, reaguje kada ga neko pozove imenom ili pokušava da podijeli interesovanje sa drugom osobom.
Kontakt očima takođe može biti dio procjene, ali njegovo izbjegavanje samo po sebi ne predstavlja dokaz autizma.
Prihvata veoma mali broj namirnica
Izbirljivost je veoma česta kod male djece.
Kod neke djece, međutim, izbor hrane može biti izrazito ograničen zbog teksture, mirisa, boje, temperature ili načina na koji je hrana servirana.
Dijete može insistirati da se različite namirnice ne dodiruju ili prihvatati samo hranu određene teksture.
Ako ograničena ishrana utiče na rast, unos hranljivih materija ili svakodnevno funkcionisanje, potrebno je razgovarati sa pedijatrom bez obzira na to da li postoje drugi znaci koji bi mogli upućivati na autizam.
Burno reaguje na prekid omiljene aktivnosti
Plakanje kada treba prekinuti igru i otići na spavanje poznato je gotovo svakom roditelju i najčešće nije razlog za zabrinutost.
Drugačiju pažnju mogu zahtijevati veoma intenzivne i učestale reakcije koje se pojavljuju pri gotovo svakoj promjeni.
Razlog može biti potreba za predvidljivošću, teškoća sa prelaskom sa jedne aktivnosti na drugu ili senzorno preopterećenje.
Uzrok, međutim, ne treba određivati bez stručne procjene.
Način igre takođe može biti važan
Tokom razvoja djeca postepeno počinju koristiti predmete i u simboličkoj igri.
Mogu se pretvarati da hrane lutku, razgovaraju preko igračke-telefona ili pripremaju zamišljeni ručak.
Stručnjaci zato mogu obratiti pažnju i na razvoj igre pretvaranja, posebno kada postoje i druge razlike u komunikaciji i socijalnoj interakciji.
Važno je uzeti u obzir uzrast djeteta i njegov cjelokupan razvoj.
Ponavljajuća ponašanja mogu biti dio šire slike
Kod neke djece mogu se primijetiti ponavljajući pokreti, izrazito interesovanje za određene predmete ili teme, kao i potreba da se pojedine aktivnosti uvijek izvode na isti način.
I ovdje je važan širi kontekst.
Jedno ponavljajuće ponašanje nije dovoljno da bi se govorilo o autizmu, već se procjenjuje kombinacija karakteristika i njihov uticaj na svakodnevno funkcionisanje.
Kada razgovarati sa pedijatrom?
Roditelji najbolje poznaju svakodnevno ponašanje svog djeteta. Ako primijete više razvojnih razlika ili imaju osjećaj da dijete ne dostiže očekivane razvojne prekretnice, korisno je razgovarati sa pedijatrom.
Posebno je važno potražiti stručni savjet ako dijete izgubi ranije stečene sposobnosti, poput riječi, gestova ili drugih oblika komunikacije.
Roditeljima može pomoći da zabilježe koja ponašanja primjećuju, kada se pojavljuju i koliko često se ponavljaju.
Procjenu autizma obavljaju stručnjaci na osnovu razvoja, komunikacije i ponašanja djeteta. Ne postoji jedan znak, kućni test ili pojedinačno ponašanje na osnovu kojeg roditelj može samostalno postaviti dijagnozu.
Pravovremena procjena može pomoći da se eventualne razvojne potrebe ranije prepoznaju i da dijete, kada je potrebno, dobije odgovarajuću podršku.
